Etika i menadžment

Kako započeti i o čemu pričati sa šefom? Možda o kakvoj bezazlenoj temi, no to može biti i veliki promašaj, jer su njemu u životu važne druge stvari od onih bitnih prosječnom Hrvatu. On će pričati o kretanju Plivinih dionica na burzi, a vi o vremenskim prilikama. Dok je za prosječnog Hrvata užitak u životu visoko na ljestvici vrijednost, tek se 5% vrhunskih menadžera bavi kakvom rekreacijom ili hobijem. Odgovornost i savjesnost prema obvezama dominiraju njegovim vrijednostima.

Za studiju “Vrijednosti vrhunskoga menadžmenta" njemačka tvrtka Sociovision ispitala je oko 180 članova uprave tvrtki Dax, Mdax i drugih većih tvrtki o njihovim etičkim zahtjevima. Rezultati pokazuju da su oni za njih mnogo veći nego za ostatak stanovništva, čiji su stavovi o etici već ispitivani u nekoliko navrata.

Ova studija ruši dosadašnju sliku o bešćutnom šefu čiji je cilj isključivo uvećanje dobiti, već ukazuje na to da je razmišljanje na šefovskim katovima više utemeljeno na etičkim principima nego kod ostatka stanovništva.
Osjećaj odgovornosti bitan je prosječno samo jednoj trećini stanovništva, ali je zato vrlo važan za gotovo tri četvrtine vrhunskih menadžera.
“Kršćanske vrijednosti" od važnosti su za 86% članova uprave, ali samo za 41% ostatka stanovništva. Podjednako vrednovanih vrijednosti kod obje grupe gotovo da i nema, osim "prijateljstva" koje je bitno objema.

U narodu prevladava sasvim druga slika o voditeljima tvrtki. Prema riječima istraživača javnog mnijenja Perryja, za to postoje određeni razlozi.
“Između moralnih načela menadžera i njihovog djelovanja u svijetu gospodarskih pritisaka očito vlada oprečnost." Barem to tako vidi većina koja se nalazi s druge strane šefovskih vrata.
Ova se diskrepanca vidi i u odgovorima ispitanika. Tako je gotovo 90% njih odgovorilo da u slučaju dvojbi uvijek daju prednost etičkim vrijednostima, čak i po cijenu unosnog posla, no 50% ispitanika smatra da je cilj svakog poduzetništva dobit, dok je sve ostalo na drugom mjestu. “Ispitani menadžeri zastupaju vrlo slične principe, ali u pogledu na njihovo značenje dijele se u dvije skupine", objašnjava Perry ovu oprečnost. Obje skupine vjeruju da su vrijednosti dobre za ekonomski uspjeh i da bi tvrtke svoje vrijednosti trebale iskazati u pisanom obliku. Jedni su uvjereni da bi se voditelji i suradnici uvijek trebali pridržavati tih vrijednosti. Druga skupina vrhunskih menadžera pomirila se s činjenicom da se kod vlastitih etičkih nazora radi samo o postulatu kojeg bi stvarnost mogla pregaziti. Tako se više od 90% članova uprave izjasnilo da ih otpuštanje radnika osobno opterećuje, ali dvije trećine njih smatra otpuštanje radnika opravdanim ukoliko ide u korist tvrtke.
Razlike prema rezultatima studije postoje i između direktora dioničkih društava i direktora obiteljskih tvrtki. Tako 40% menadžera tvrtki čije dionice kotiraju na burzama vjeruju da se danas previše priča o vrijednostima i etici menadžmenta, a premalo o uspjehu, čemu se priklanja svega 16% voditelja obiteljskog poduzetništva.
Bilo bi zanimljivo vidjeti rezultate jednog takvog ispitivanja u Hrvatskoj i utvrditi vjeruje li 50% menadžera obiteljskih tvrtki i tri četvrtine upravitelja dioničkih društava da radnik ima previše, a tvrtke premalo prava, kao što je to slučaj u Njemačkoj?