Euro preuzima vodstvo

Dok se cijeli svijet trudi oko stabilne valute, europski Euro je čisti pogodak.

Zašto je taj čovjek graničnoj policiji bio sumnjiv? Naknadno, to je teško odgonetnuti. Poznato je samo da su ga zaustavili na putu od Španjolske do Kolumbije. Potom je nakon nekog vremena i krulenja u trbuhu morao na toalet uz prisutnost službenika. Otkriveno je da je skrivao ukupno 197 tisuća eura.

Zanimljivo u ovoj priči nije iznos već valuta. Jer ako je nešto dilerima droge bitno, onda je to sigurnost njihova novca. Valuta koju dileri, protistutke i diktatori putem svojih kurira šalju na put, mora biti svugdje prihvaćena i stabilna. Stoga je ta valuta sve češće euro. Ovo je početak kraja dolara, do sada vodeće valute na međunarodnom tržištu. I početak nove vodeće valute- eura.

Unatoč tome što su europski ministri financija početkom srpnja odbili pakt stabilnosti, koji je trebao očuvati stabilnost eura, njegove pobornike to nije zaustavilo - pa čak ni one najkonzervativnije. Iako su Njemačka i Francuska svaku godinu za redom kršile pakt, a on zato postajao sve fleksibilniji, dolar je od kraja 2001. godine izgubio na vrijednosti prema euru za oko 50%. Potražnja za eurom i dalje raste, primjerice kod centralnih banaka u svijetu. Prema jednom istraživanju prošle godine više od dvije trećine izjavilo je kako su dio novćanih rezervi zamijenili u euro.

»Euro je najjača valute među velikim devizama«, rekao je Jim O'Neill, glavni makroekonomist Investmentbanke Goldman Sachs. »Azijske centralne banke ne bi svoje rezerve zamijenile za euro, ako ne bi imale povjerenje u mladu valutu.« Ovaj iskusan bankar za briselsku političku scenu ima samo iskrivljeni smješak. Jer milijune inteligentnih trgovaca devizama ne mare za taj "glupi pakt". Stručnjake najviše zanima, ima li euro dovoljno "šlifa" da postane vodeća međunarodna valuta. Uskoro će se vjerojatno veliki energetski ugovori sklapati u eurima. Međunarodni uvoznici i izvoznici sve se manje odriću eura pri obračunu. Na tržištu novca euro se nedvojbeno razvio u zvijezdu; kod novih pozajmnica dolar je u njegovoj sjeni. Drugo mjesto za vodeću valutu iz Amerike na međunarodnom tržištu novca? To je nešto sasvim novo. Europska centralna banka pokušava ovu činjenicu prikriti istraživanjima na užim uzorcima o tržištu pozajmnica gdje euro još nije premašio dolar.

Postavlja se pitanje zašto Europska centralna banka umanjuje zvjezdani status svoje valute? Razlog je jednostavan: Upravljanje međunarodnom valutom zasebna je priča. U Frankfurtu, odgovorni se pribojavaju odgovornosti za međunarodni financijski sustav, tj. onoga što takva pozicija donosi sa sobom. Tako da ECB jednostavno šuti - čak i o važnim temama kao što je budući odnos dolara prema euru.

»Riziko da će u iduće tri godine doći do ozbiljne krize dolara je otpriliko 50%", upozorava John Llewellyn, vodeći makroekonomist kod Lehman Brothersa i jedan od najstručnijih US-brokera. Svakog radnog dana Amerika potrebuje oko 2,5 mrld. dolara kredita iz inozemstva što je prema Llewellynu ozbiljna prijetnja tečaju. Ukoliko investitori posve izgube povjerenje u dolar može doći do bijega prema euru i time do značajnih turbulencija na tržištima kapitala. Bijeg od dolara k euru. Sada je to prva pomisao svih trgovaca devizama, koji iz dana u dan
premještaju milijune dolara. Tko napušta dolar a prihvaća euro?



Još prije jednog desetljeća, mnogim ekonomistima to je bilo nezamislivo. "Nitko nije ozbiljno vjerovao u zajedničku valutu", rekao je renomirani belgijski stručnjak za valute Paul DeGrauwe. Politička zamisao ujedinjenja starog kontinenta zajedničkom valutom, u najboljem slučaju, izazivala je smješak sažaljenja, posebice s one strane Atlantika. Bivši američki ministar financija Lawrence Summer jednom je prilikom izjavio:"Utjecaj eura na valutni sustav biti će na početku jako ograničen." Mnogi su se Amerikanci probudili tek potkraj prošle godine kada je predsjednik američke Nacionalne banke Alan Greenspan u Frankfurtu u dvije riječi trebao ocijeniti razvoj zajedničke valute. Rekao je "Iznenađujuće dobro."

Od Drugog svjetskog rata dolar se sada po prvi puta susreće s konkurencijom. Vodile su se rasprave kada su se Amerikanci primjerice šesdesetih godina zadužili u inozemstvu kako bi financirali rat u Vijetnamu, ali nitko nije govorio o krizi dolara. "Za ulagače nije bilo alternative", rekao je Steve Barrow sa Investmentbank BearSterns. Drugi valutni prostori bili su za bijeg velikih ulagača premaleni, njihov bi tečaj ubrzo porastao u astronomske visine.
Situacija danas je sasvim drugačija.

Time je zapravo euro ispunio sva očekivanja njegovih tvoraca. Već šesdesetih godina Charles de Gaulle bunio se protiv priveligiranog dolara. Amerika se mogla više zaduživati u svojoj valuti u drugim zemljama, a da nije morala plaćati više kamate. Tako je John Connally, ministar financija iz Nixonove administracije, poćetkom 70-tih godina
bezobrazno tvrdio drugim ministrima iz industrijskih država: "Dolar je naša valuta, ali vaš problem." A kada bi postalo gusto, Amerika je jednostavno svoju valutu oslabila. I svi koji su dolare taložili u svojm sefovima, morali su podnijeti drastične gubite. Ili obrnuto: Kroz drastično slabljenje dolara Amerika se bogatila na račun ostatka svijeta.

Upravo su takvu praksu Helmut Schmidt, Valéry Giscard d'Estaing, Helmut Kohl und François Mitterand htjeli prekinuti. Samo jednu činjenicu nisu razmotrili. Svi današnji menadžeri eura, kojima prednjači Europska centralna banka, s tim se nasljedstvom ne znaju nositi. "Mi niti potičemo druge centralne banke niti ih spriječavamo da kupuju euro." rekao je šef Europske centralne banke Jean-Claude Trichet. Makroekonomsku korist jedne ravnopravne valute prema dolaru u Frankfurtu jednostavno ne žele vidjeti.

Richard Portes, profesor ekonomije na londonskoj Business School i šef uglednog Centre for Economic Policy Research CEPR tvrdi kako se uzlazna putanja eura ne može zaustaviti. Već je pitanje, na koji će se način bez velikih turbulencija odvijati prijelaz iz unipolarnog u bipolarni svijet valuta. Porters zahtjev: Europa mora dijeliti privilegije koje donoci vodeća valuta s Amerikom. To se može ostvariti tako da se najprije ojača Ecofin, vijeće ministara financija, a u drugom koraku oni preuzimaju odgovornost za tečajnu politiku od Europske centralne banke. Tek tada će Europska Unija biti onako posložena kao što su to velike zemlje u kojima ministri financija upravljaju monetarnom politikom. "Bolje danas nego sutra ministri financija iz EU trebali bi s Amerikom raspravljati o neravnoteži i o njenim rješenjima", rekao je Portes.