Kina i plagijati

Njihov princip rada je - radi lokalno,misli globalno. Krivotvoritelji s Dalekog Istoka kopiraju i prodaju sve što se može reproducirati i što negdje u svijetu donosi novac. Više se ne radi samo o jeftinim Rolex satovima iz njujorškog Chinatowna ili Louis-Vuitton torbi s pariških tržnica. Fenomen se sastoji od jednostavnog kopiranja poznatih marki, preko industrijske “high-tech” špijunaže pa sve do ilegalne prekomjerne proizvodnje autentičnih dizajnerskih proizvoda, koji se prodaju na crno bez znanja nalogodavaca.

Autor knjige, Hans Joachim Fuchs, stručnjak je za kinesko tržište. U svojoj knjizi obrađuje strategije i instrumente za zaštitu intelektualnog vlasništva u Narodnoj Republici Kini. Oko 60% zapljenjenih plagijata 2004. godine u EU proizvedeno je u Kini. Koliko je ova tema važna za zemlje orijentirane na izvoz, pokazuje primjer iz Njemačke. Šteta koju donosi krovotvorenje godišnje iznosi oko 30 milijardi Eura za njemačke proizvođače. “Kvalitetni i globalno jako traženi njemački proizvodi poznatih marki, rangirani su vrlo visoko na listi proizvoda kineskih krivotvoritelja”, komentira Fuchs.

Svaki četvrti nominalno strani proizvod, koji se prodaje u Kini, navodno je krivotvorina. Zbog grešaka, navodno originalnih proizvoda, tvrtke isplaćuju ogromne odštete - što loše utječe na robnu marku i imidž. Tvrtke gube na prihodima, njihov udio na tržištu se smanjuje, ponegdje ga čak i izgube, ali nisu oni jedini koji su oštećeni.

Potrošači se dovode u opasnost - po život. Samo u Kini godišnje više od 150.000 ljudi umire nakon korištenja nekvalitetnih kopiranih lijekova. Posljedice za države nisu zanemarive - gubitak od nenaplačenog poreza i carine, kriminaliziranje privrede i gubitak međunarodne reputacije samo su neki od aspekata. Samo u Njemačkoj zbog takvog “piratstva” nestaje oko 50.000 radnih mjesta.

Postavlja se pitanje: Zašto je krivotvorenje za krivotvoritelje toliko atraktivan posao? Zašto se upravo u Kini toliko krivotvori? Prvo i osnovno, primamljivost velikih marži. Navodno su one u nekim segmentima veće nego u trgovini opojnim drogama.

Vrlo je zanimljiv i odlomak o kulturnoj i političkoj pozadini. Plagiranje proizvoda i marki samo je zrcalo sociološko-kulturološkog sustava. Prema konfucijanskoj nauci na prvom mjestu ne stoji “Ja” već “Mi”. Pomisao da bi jedna ideja, zamisao, dakle nematerijalna vrijednost pripadala samo jednoj osobi ili jednoj grupi ljudi u potpunosti nije u skladu sa konfucijanskom naukom. Upravo tu je ključ za razumijevanje krivotvoriteljskog mentaliteta, koji je u mnogim regijama Kine i pod pokroviteljstvom državnih institucija.

U svojoj knjizi Fuchs predlaže inicijative koje bi spriječile daljnju štetu i kaznile krivotvoritelje. Oštećenim tvrtkama savjetuje katalog pitanja kako bi ustanovile razmjer štete: Što je kopirano? Koja zakonska prava krše plagijati i od kada? Kolika je financijska i nematerijalna šteta? Počinje li problem već u vlastitoj tvrtki?“

Kada je sve to poznato, Fuchs predstavlja katalog sa pravnim, ekonomskim, tehničkim, političkim, komunikativnim i markentinškim načinom postupanja i protumjerama.

Ova knjiga dokumentira u najpodrobnije detalje ovu vrstu ekonomskog kriminaliteta. Prema tome je odličan savjetnik i priručnik, koji svakako preporučamo.